Prvi počeci nogometa u Pleternici

Prema sjecanjima, prvu pravu nogometnu loptu donio je učitelj Zvonimir Vlašić 1909. godine u tadašnju pleterničku Pučku školu. Prvo pravo igralište bilo je na pleterničkom sajmištu koje je lokalno stanovništvo zvalo vašarište, nedaleko od današnje željezničke postaje. U to vrijeme još se nije igrao organizirani nogomet, nego su se ovim sportom bavile tek pojedine družine.

Nogometni klubovi Zrinjski i Tomislav

Budući da se u dato vrijeme u Hrvatskoj posebno štovao kult Zrinskih (Zrinjskih) i Frankopana, Pleterničani su, kao i mnogi Hrvati, prezime Zrinski uzeli kao naziv svog novog kluba, ali i kao smjer hrvatske nacionalne orijentacije. Uz pomoć obrtnika, Brodske imovne općine (na čelu s dipl. ing. Lukom Bauerom), općine i drugih nabavljena je skromna oprema koja je tada bila vrlo skupa, pa su se i dresovi šivali, prali i čuvali u kućnoj radinosti. Dresovi su imali prugaste uzorke, crno-bijele boje. Fotografije iz toga vremena vrlo su rijetke, a prve dvije su izrađene 1930. i 1932. godine. Godine 1934. u Osijeku je osnovan Nogometni podsavez, a Zrinjski je prvi puta registriran 1934.

Drugi pleternički klub, Tomislav, dobio je ime po hrvatskom kralju Tomislavu, a osnovan je 1935. Prema sjećanju sudionika poticajnu trojku osnivača činili su Mihael Bauerfreund (trgovac i gostioničar), Lovro Tonković (općinski službenik) i Karlo Golubović (mlinar). Treninzi nisu bili redoviti niti sustavni, nego bi se mladež dva puta tjedno sastajala te rekreativno igrala viktorije (igra dva tima na jedan gol). Slično kao i Zrinjski, i Tomislav je svoje utakmice igrao uglavnom u susjednim mjestima, poput Požeških Sesveta i Kutjeva.

Kasnije su obje momčadi često igrale u Novoj Kapeli, Slavonskom Brodu, Sibinju, Podvinju, Požegi, Našicama i Novoj Gradišci. Uglavnom se putovalo vlakom, a u bliža mjesta konjskim zapregama, biciklima, čak i pješice. I Zrinjski i Tomislav imali su svoje kibice, pomagače, vodstvo i sitne dobrotvore. To su bili uglavnom pleternički obrtnici, gostioničari, trgovci, imućniji seljaci i vinogradari. Kraj Zrinjskog i Tomislava bliži se dolaskom rata.

Nogomet u Pleternici nakon Drugog svjetskog rata

Nogometni klubovi Borac, Željezničar i Pleternica

Nakon ratnih nedaća, u Pleternici ponovno zaživljava ideja o igranju nogometa. Godine 1946. osnovan je novi nogometni klub, tada popularnog imena Borac. Osnivanje podržavaju borci iz proteklog rata, poput braće Vinklarek, Tomislava Bukojevića, Mate Josipovića, a kasnije se priključuju i drugi. Klub se uspješno natjecao u Brodskom podsavezu. Nogomet tada na razne načine podupiru pleternički obrtnici. Godine 1951. Borac je bio na vrhuncu snage i uspješno se nosio sa svim klubovima ondašnje lige.

Godine 1950. u Pleternici se ponovno pokreće drugi nogometni klub, imena Željezničar, nakon što je pojačan rad sindikalne podružnice na željeznici. Osnivači su bili Ivica Posavac i Pero Zandona. Klub je svoj vrhunac doživio u ljeto 1951. godine, pod vodstvo trenera Jospia Vrabeca.

U rujnu 1951., nakon što je veći broj igrača Borca otišao na služenje vojnog roka, rađa se ideja o fuziji dva kluba. Glavni zagovarači ideje bili su Josip Vrabec, Štefa Jelić i Dragutin Pavličević. Ujediniteljskom skupštinom nastaje Nogometni klub Pleternica, a svoju prvu službenu utakmicu igra 30. rujna.

Nogometni klub Slavija

U veljači 1952. godine u popularnoj pleterničkoj gostionici Marinović sastaje su uprava NK Pleternica na izvanrednoj skupštini. Prva stavka dnevnog reda bio je novi naziv kluba. Dragutin Pavličević predlaže ime Slavija, a prijedlog pobjeđuje sa 16 glasova od ukupno 36. Izrađeni su novi pečati kluba, nabavljeni su novi dresovi i kopačke. Počela je i akcija ograđivanja igrališta, koje je tijekom vremena pomaknuto nekoliko stotina metara od prvobitnog terena na vašarištu. Gledateljstvo je bilo brojno, ali se nisu naplaćivale ulaznice. Vrijedno je izdvojiti i kako tih, pedesetih godina, za Slaviju nastupa i Ivo Tomić, kasnije poznati sportski novinar.

Slijedi prikaz važnih datuma i događanja iz novije povijesti kluba: